Planinarsko društvo Yeti

Napokon - Sveto Brdo !!!! Ovakvi , bez puno dogovaranja i planiranja , izleti obično uvijek budu uspješni , a i vrijeme posluži . Čuli smo se sms-om -  dogovorili pojedinosti i put pod noge . Ponekad slike govore više od riječi !

PLANINARSKI FOTO-DIA FESTIVAL 2010

Četrnaesti po redu, Festival planinarske fotografije u Đurđenovcu, je održan u Osnovnoj školi J.J. Strossmayera u subotu 30. siječnja u 19 sati. Radove za izložbu poslalo je jedanaest natjecatelja, a u projekciji se natjecalo šesnaest.natjecatelja. Dvoje natjecatelja je poslalo radove na temu planinarskog izleta, a da uopće nisu članovi nijedne planinarske udruge, što uopće ne umanjuje njihov trud. Slabiji odaziv publike na festivalu je zasluga snažne snježne mećave koja je zasipavala Slavoniju te subotnje večeri, a čak tri susjedna planinarska društva su u isto vrijeme održavali svoje planinarske skupštine.

Festival je počeo otvaranjem izložbe, a s projekcijom se čekalo dok se nisu okupili svi najavljeni gosti. Domaćini su se pobrinuli da cijela večer prođe u druženju i opuštanju uz prisjećanje na mnoge lijepe izlete popraćeno ugodnom glazbom te mnogim slasticama iz domaće kuhinje.

Najuspješniji u projekciji je bio Darko Tosenberger, član PD "Đakovo" sa fotografijama sa uspona na Marmoladu, Drugi je bio Slobodan Soldo, član HP"Belišće", a treća je bila Biserka Lacković, članica HPD "Kapela" – Zagreb. Bilo je izuzetno teško odlučiti kome dodijeliti tu laskavu titulu o kojoj su samo nijanse odlučivale.

Na izložbi je bilo mnogo vrlo lijepih fotografija, ali su svi očevici vidjeli da su fotografije Branka Balaška, člana PD "Stubaki" – Stubičke Toplice, stvarno bile izuzetne. Naslv teme je: Čovjek – stijena – oblak, a snimljene su prilikom uspona na Kriške pode. Nije puno zaostajao ni drugoplasirani Marko Dukši, član AO PD "Željezničar" – Zagreb. Treće mjesto je zauzeo Slavko Lupoglavac, član HPD "Yeti" – Kutina.

Prilikom proglašenja najuspješnijih natjecatelja te uručivanja priznanja i skromnih nagrada, organizator je nagradio i dosad namlađeg natjecatelja festivala: Ivana Kolembusa 13-godišnjeg člana PD "Krndija" – Našice.

Sutradan, u nedjelju, na svoj 13-ti rođendan HPD "Sunovrat" - Đurđenovac je organiziralo izlet sa Gostima na Krndiju iz Gazija. Rođendanu su nazočili planinari iz Osijeka, Belišća, Valpova, Našica, Kutjeva. Kao i dan ranije, okupljanje je malo duže potrajalo od predviđenog vremena zbog otežanih uvjeta na zasnježenim cestama. Izletnici su bili podijeljeni u tri jakosne skupine sa vrlo jasnim ciljem da se hoda do ručka. Kako je snijeg i dalje nemilice padao, većina je jedva čekala da vodič kaže da je dosta jer su se za dva sata uspona po Ravnom brdu svi nauživali dovoljno hladnoće i britkog vjetra te poželjeli vratiti do tople vatrice kod planinarske kuće. Uz kotlić i roštilj domaćini su se pobrinuli da se gosti zagriju i kuhanim vinom te zaslade kolačima, a pala je i pjesma. Zimski uvjeti na cestama su diktirali da se za dana svi izvuku do soljenih cesta, jer ako zamrzne cesta teško je izaći iz Gazija.

Još jednom se zahvaljujemo svim sudionicima festivala na uloženom trudu i gostima na izletu, a slijedeći festival i "Sunovratovo" će biti 26. i 27. siječnja 2011.

Antun Kasapović - Čupo

FOTKE SA FESTIVALA SE MOGU POGLEDATI U GALERIJI .!

Ostavili smo kombi ispred birtije u Baćindolu , pa put pod noge . Dan nam baš i nije bio lijep ,ali ne može uvijek biti savršeno . Nas četvero i petero djece , zaputili smo se na kulu Gračanicu . Lagana šetnjica , djeca trčkaraju oko nas i gore smo . Za razliku od prošla dva puta , okoliš oko kule je čist i prohodan - pohvala Eko udruzi "Izvor" za uređivanje prostora oko kule . Malo razgledanja , pokoja priča o vitezovima i princezama da zabavimo djecu pa drugim putem natrag do auta .Pala je i pjesma u povratku ,orilo se od nje u kombiju . Iznad Cernika , na Lipovici staroj , u Makinoj vikendici sušenje mokrih nogu u rerni , roštiljada povodom Sv. Vinka i obilno zalijevanje Cerničkih ali Boga mi i naših Moslavačkih vinograda domaćim vincem .

Iz Kutine smo otišli na našu M.Goru sa ciljem da posjetimo jedan manje poznati slap iznad Jezera Mikluška ,a u gradu ni krpice snijega.Gore nas je čekalo pravo ledeno doba.Snijeg je bio potpuno zaleđen ,a  hodali smo po ledenoj kori pa smo često padali i morali paziti na klince da nam ne odlete dolje u dumaču.Na žalost fotić mi se zblikso nakon obilaska slapa i nemam niti jednu fotku pa ako je netko slikao sa mobitelom neka se javi.Fotke sa Humke su uspjele pa bacite oko u galeriji.A gore na vrhu nas je obasjalo sunce pa smo uživali kao u alpama uz kuhano vino iz kotlića i špek na štapu.Djeca su neizmjerno uživala na snijegu i zbilja ko nije bio sa nama neka mu bude krivo.Lupy.

Napokon – Burni Bitoraj ! Već dugi niz godina , planiramo otići bilo gdje u Gorski Kotar u proljeće , ljeto … Ali nekako nas uvijek put nanese zimi . Kod nas , kontinentalaca snijega ili nema ili ga ima jako malo . A znamo da G. K. neće iznevjeriti kad je snijeg u pitanju ! Krenuli smo iz Vrata do prevoja Javorje – autima ! Baš nam i nije pohvalno , ali imali smo sa sobom par novih članova i nebi željeli da im se planina zamjeri ! Ha , dobar izgovor zlata vrijedi !? Ostavljamo aute , okrećemo se , gledamo ih i pomolim se Bogu da ih snijeg u toku dana i noći ne zatrpa . Svi pomalo razočarani – snijega je jako malo , ali prognoza najavljuje i kišu i snijeg . Super – malo zimskih radosti neće nam smetati ! Hvala Bogu – kiše nema , počelo je sniježiti . Svi sretni , veseli , skakućemo , zastajkujemo – slikamo se i baš nam je lijepo ! Staza nije zahtjevna pa lijepo napredujemo . A onda odjednom – ulazimo u jebenu mecavu , snijeg pada sve jače , sjeverac brije kao lud , brada našeg kuhara Tome sve sličnija onoj Djeda Mraza , markacije se slabo vide što zbog snijega što zbog činjenice da su zadnji put obnovljene 92. I 93. god. Malo se gubimo ,malo lutamo , tražimo marku , gubimo ju pa opet nalazimo i tako u krug … Imam ja i kartu terena , jednog našeg člana koji iz opravdanih razloga nije sa nama , a koju su mi svečano predali oni koji ne žele imati posla sa njenim nestankom ili uništenjem – također iz opravdanih razloga . Tako , ipak ju vadim iz ruksaka , tj. 6 vrećica u koju sam ju zapakirala , gledamo ju , orijantiramo se i krećemo dalje put Bitoraja , tj. Bitorajke . Na vrhu se ne zadržavamo previše ; za sutra je najavljeno razvedravanje pa ćemo se diviti pogledu i naslikavati se u povratku . Ložimo vatricu , grijemo se ,Tomo nam kuha fini gulaš ,pijuckamo vince s naših Moslavačkih brega i uživamo . Jutro sviće baš kako je i najavljeno – vedro , čisto i hladno . Savršen dan za planinarenje ; prava zimska idila : snijeg je krasno napadao tijekom noći , nebo je svakim trenom sve plavije , sunce se hrabro probija kroz zaleđene injem posute krošnje… Sa vrha ludilo , zrak se toliko očistio da je vidik neopisiv , sve do najviših vrhova Slovenije , čak Austrije ! Bez problema lagano hodamo prema autima , zastajkujemo , uživamo prirodi , upijamo dojmove – punimo baterije za vremena kada nećemo biti u planini… Povratak je bio lakši nego što smo očekivali ,malo lopatanja ,malo zaletavavanja , guranja i kući . Nakon svega , u toploj kući ,sms naše nove članice Maggy : Nemam upalu mišića , bilo je super , kad ćemo opet u planinu!?