Planinarsko društvo Yeti

P.D. Yeti slide show
 
7.10 PRISOJNIK

Prisojnik (2547 m)

7.10.2017. u rano jutro nas troje članova društva (Marko, Boris i Saša) krenuli smo iz Kutine prema Julijskim Alpama. Uz malo stajanja zbog radova na cesti, nakon nešto malo više od tri sata od početka putovanja, dolazimo na polazišnu točki današnje ture: parkiralište ispred Erjavčeve koče.

Do vrha Prisojnika vodi više staza (Hanzova pot, Kopiščarjeva pot, Grebenska pot, Slovenska pot, Jubilejna pot) od kojih smo odabrali Kopiščarjevu za uspon, a Slovensku za silazak (pošto je Boris već ranije prošao Hanzovom i Grebenskom poti).

Prema mnogim izvorima, Kopiščarjeva pot slovi za tehnički najzahtjevniji osigurani penjački put u Slovenskim Alpama, u što smo se i sami uvjerili. Uz prekrasno vrijeme, vertikale u stijeni, police, hodanje iznad provalija, vidicima od kojih zastaje dah, vrhunac izleta bio je izlazak na vrh i susret sa šestero planinara iz Hrvatske (dvoje sportskih penjača iz Čakovca i četvero visokogorskih planinara iz Koprivnice) koje i ovim putem pozdravljamo. Silazak je prošao glatko uz usputna zaustavljanja za uživanje na sunčevim zrakama.

Prenoćili smo u Erjavčevoj koči i drugi dan turistički obišli Planicu, Bled, Bohinj te slap Savica. Kućama smo se vratili u poslijepodnevnim satima.

 
2017.8mj.26-27.ŽDRILO VELEBIT

Izlet članova društva do skloništa na Velebitu ,lokacija Ždrilo gdje je napravljeno lijepo novo sklonište pa pogledajte par slika sa izleta.

 
BIOKOVO
Autor Boki   

 

30.07. Sveti Ilija (1642) - Šćirovac (1619) Biokovo i 07.08. Orlovača (494) Trtar

Moje planinarenje po Biokovu započinje u selu Bast. Krećem markiranom staza od parkirališta i nastavljam kroz selo do zadnjih kuća. Nakon prolaska sela započinje vrlo zanimljiv uspon po kozjoj stazi do izvora Korito koji je očito davno presušio makar u svim vodičima piše da ovaj izvor nikada ne presušuje. Nakon Korita planinarska staza vodi po neugodnom siparu prema planinarskom skloništu Osičine koje je naravno zaključano kao i sva na Biokovu pa ne znam čemu služe. Nakon planinarskog skloništa na Osičinama nastavljam kroz šumu sve do izlaska na greben Biokova i lagano nastavljam prema vrhu Sveti Ilija. Na vrh Sveti Ilija stižem lagano umoran ali zadoviljan što sam imao sreće da doživim jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. S vrha Sveti Ilija nastavljam po Biokovskom grebenskom putu sve do lokve Mijaci. Na ovom dijelu uspona, koji nije pretjerano naporan ali treba biti oprezan, treba uživati u jednom od najljepših pogleda s grebena. Od lokve Mijaci krećem prema vrha Šćirovac koji mi u prvi mah nije izgledo kao najviši vrh u podrućju ali kad se popne na njega tek se tada vidi njegova dominacija nad ostalim vrhovima u okolici. Spust vodi po markiranom putu ali na prvom dijelu nema nikakve planinarske staze. Pokušavao sam biti jako oprezan i pratiti markacije i ujedno uživati u pogledu što nije lako jer je teren iznimno zahtjevan za spuštanje. Slažem se sa svima koji su napisali da je ovo je jedan od najatraktivnijih i najtežih planinarskih izleta u Republici Hrvatskoj. Što se tiče Orlovače krenuo sam od planinarske kuće Ćićo prema Orlovači. Lagana šetnja za godišnji i upoznavanje Trtara. Velika je šteta što je planinarsko sklonište Zlatko Prgin napušteno i devastirano.

 
2017.02.04 JUŽNA TERASA - MALIŠĆAK - SOKOLINE
Autor Lupy   

Ostavljamo auto kod drvene nadstrešnice ispod koje nema stola za gablec.Polazimo bez markacije kroz šumu prema stijenama koje smo vidjeli odozdo ,a kada smo izašli na greben skoro smo promašili južnu terasu od krošnji drveća.Pogled i stijene ovdje nas ostavljaju bez daha mjesto je zbilja fantastično.Nakon kraćeg odmora penjemo se strmo po grebenu na vrh Mališćak gdje je postavljena razgledna piramida,od vrha do skloništa smo za par minuta pa kraći odmor u hladovini.Nastavljamo najkraćim putem strmo prema Radovanki gdje nailazimo na dosad nepoznatu skupinu stijena sa dosta kvarca ( slike br.14 a-b ) pa onda vrlo strmo dolje do korita potoka.Dalje cestom do stijena Sokoline gdje imamo kratki tečaj iz penjanja.Tu je dobar izvor pitke vode i stol za ručak,povratak po cesti do auta.

 
2017.3mj.23-25 V. Paklenica-Buljma- Struge- Vaganski- Lipa staza
Autor Tata Yeti   

Tri člana HGSS-a i moja malenkost. Nije mi još uvijek jasno kako su mene uzeli sa sobom, valjda su se sažalili zbog minulih zasluga za razvoj planinarstva u Moslavini jer, budimo realni, mojih 62,16 godina starosti se baš i nije uklapalo u tu priču. Ide se gotovo sa nule u Velikoj Paklenici i u jednom danu treba sa punim ruksacima doći na Struge (1400 m) a ekipa kondiciono nabrijana naspram mojih krajnjih dometa u obliku uspona na, recimo, Benedikt.

No, u planinama je mnogo toga nepredvidljivo pa sam eto ja prvi došao na Struge a imao bi i veliku prednost da me nisu kočili. Neću vam otkriti kako je došlo do toga ali vjerujte mi na riječ - oko toga će se ispredati mitovi i legende za dugih večeri po planinarskim skloništima.

Prvi dio puta je više/manje šetnica kroz Veliku Paklenicu do planinarskog doma, nakon doma postoji opasnost da zapnete u Ramića dvorima jer treba sa domaćinom razmijeniti tekuća pitanja. Nakon toga vas čeka beskrajno dugačak uspon kroz šumu prema prijevoju Buljma a onda još kratko po planinskoj livadi do skloništa Struge.

Na Strugama smo imali svečanu večeru jer je Boris ml. uz sve terete u ruksaku ponio i napacanoga mesa za roštilj. Vatru zapaliti u ovim uvjetima je nauka ali pomogla je tzv. HEPO svijeća.

Drugi dan nas je čekao uspon na Vaganski a bilo je planova i za Sveto Brdo ali se ispostavilo da baš i nisu uvjeti za sve planirano. Zapelo je već nakon dvadesetak minuta jer na Marasovcu možda ima vode ali je pod debelim slojem snijega pa ne možete do nje. Trebalo je na plinskom kuhalu otopiti dovoljno snijega da svaki ima bar po jednu bocu vode i to je odnijelo dosta vremena. Drugi problem je duboki mekani snijeg po kojem je izuzetno teško hodati a puno puta uletite i u grmlje sakriveno ispod njega. Ipak, s noge na nogu i uspjeli smo doći na Vaganski vrh.

Boris stariji je u ruksaku donio buket umjetnog cvijeća koje smo fiksirali kamenom na vrhu a u spomen za sve poginule branitelje a posebno članove planinskih postrojbi.

Procijenivši situaciju odlučili smo odustati od Svetog Brda i pronaći tzv. Lipu stazu za spust do planinarskog doma. Ne znam tko joj je dao naziv ali trebalo bi dotičnoga tjerati svaki dan po njoj jer je dobrim djelom pokrivena siparom i jedini način hoda je proklizavanje (grrrrrr). Spuštao se prvi mrak kada smo se dokopali doma gdje smo prespavali i drugi dan lagano do auta pa kući.

Jako lijep izlet, jako lijepo odabrano vrijeme prije ljetnih vrućina a i odlazak ovako u tjednu garantira izbjegavanje gužvi. Jedini je problem što je nemoguće ponijeti toliko gemišta koliko se može popiti pa ovim putem apeliram na sve one vinogradarske mahere koji su znanjem naslijedili tekovine iz Kane Galilejske ako itko zna neku tehnologiju da se vino pretvori u prah da ga se može nositi u neograničenim količinama neka nam kaže, na planini ima vode ili ima dovoljno snijega za otopiti a bilo bi prekrasno kada bi se tokom večeri u skloništu čula rečenica - da smutim još pet litri ili idemo spavati???????????

 


Stranica 5 od 33

Logo udruge

NAJAVA IZLETA

  • No posts to display.

Vremenska prognoza

Kutina
Croatia
06:54
17:20
Sunrise : 16.02.2020 06:54   Sunset : 16.02.2020 17:20Last Quarter Moon
Ponedjeljak 17.02.20 12:00-18:00
Cloudyfrom west-southwest15°C5.2m/s
0mm
Utorak 18.02.20 12:00-18:00
Cloudyfrom east-northeast9°C1.8m/s
0.1mm
Srijeda 19.02.20 13:00-19:00
Cloudyfrom southeast11°C3.5m/s
0mm
Opširnije na yr.no

Broj posjeta

DanasDanas160
JučerJučer154
U TjednuU Tjednu1092
U MjesecuU Mjesecu2329
UkupnoUkupno240627
3.234.245.125
US
UNITED STATES
US

Linkovi

Smile

Smile

Smile


You are here  : Naslovnica