Planinarsko društvo Yeti

Pogledajte nekoliko fotografija u GALERIJI snimljenih jedan vikend u Lonjskom polju i na Moslavačkoj gori sa proljetnih lutanja.

Krenuli smo u rano jutro.Iako smo mislili leći ranije,zaspali smo tek oko 1 h.Pošto mi je ovo bilo prvo veće planiarenje,nisam mogla dočekati da krenemo.Ranom zorom krenuli smo iz zagađene Kutine na sviježi i čisti zrak naših planina u Gorskom Kotaru,tj. na Kolovratske stijene.Ali kako nam nebi bilo dosadno već u Sisku putovanje je zastalo.Već sam se uplašila da je putovanje završilo.Nakon kraćeg dogovora odlučeno da se putovanje nasavlja.Dok je ostatak ekipe sjedio u kafiću i pijuckao kavicu i vruču čokoladu,Slavko i Mario su se vratili u Kutinu po Mariov auto.Odgurali smo Kruninu Ladu na parkiralište Konzuma.No sada opet imamo problem!!Do Kolovratskih stijene nećemo stići na vrijeme,pa se plan mijenja.Vožnjom po gorskim selima cijelo smo vrijeme gledali kroz prozor i bili oduševljeni onim što vidimo.Završili smo na Bijelim stijenama.Sklonište je poznato po peći koja više dimi nego što grije.Nakon što su naši muškarci napokon upalili vatru,bilo je vrijeme za uspon na vrh.Čim sam vidjela stijenu znala sam da ću požaliti ako ne dođem na njen vrh.Odrasli su se na vrh popeli šetajući,a mi mlađi pomoću sajle,pojasa i karabinera.Dok sam se penjala nisam razmišljala ni o čemu.Cilj mi je bio popeti se na vrh pa makar i puzajući.Kakav osjećaj!!!!Kad sam stala na visinu od 1335 m mislila sam da će me vjetar otpuhati.Iako je bilo oblačno i tmurno ja sam se osjećala fantastično!Noge su mi se tresle od adrenalina ali sam bila ponosna na sebe,svi smo bili jako ponosni! U skloništu  smo bili s nekoliko članova GSS-a.Pekli smo kobasice i družili se dugo u noć.Ujutro nas je bolio svaki dio tijela jer smo spavali na daskama.Kad smo se vraćali, skrenuli smo na Stožac-mali vrh preko puta Kleka.Gore smo pekli kobasice i malo prošetali.Stijene prekrivene mahovinom davale su mjestu nekakvu čaroliju.Ja pak nisam mogla skinuti oči s prekrasnog Kleka,ispod kojeg je taj dan izbio požar.Bilo je fenomenalno!Kući smo se vratili sretni i zadovoljni! FOTKE U GALERIJI !

Pogledajte u GALERIJI SLIKA kako je bilo dečkima u jami Bedari na Žumberku.Kako kaže Bartol: došli,ušli,vidjeli i izašli.Istražena duljina veća od 1020 metara i dubina oko 113 metara.

3.3.subota

Naravno,kasnili smo sat vremena od dogovorene satnice za polazak,prvo zaustavljanje na piću smo imali već nakon 16 km kod starih hrastova.To su sve bili znakovi da će ekspedicija biti vrlo uspješna i zabavna.

Blizu N.P.Risnjak smo došli oko 10 sati i krenuli smo prema vrhu.Zbog slabih visinskih priprema jednog planinara morali smo odustati i nakon par pređenih km vratili smo se natrag do auta.Krenuli smo na plan B,osvajanje Snježnika.Došli smo poslije podne do skijaškog doma i krenuli prema vrhu.Na vrh smo došli točno na zalazak Sunca.Za vrijeme nočnog silaska blješteći,na pola pun mjesec,nas je pratio cijelo vrijeme.U sobi je vesela atmosfera bila do 1 ujutro,a zatim smo zaspali.

4.3.nedjelja

Nakon jednosatnog vrzmanja po sobi i hotelu i nakon jutarnjih kava krenuli smo ponovno na Risnjak.Neki tvrde da je planina dobila ime po risovima,a druga priča po travi Risje koje ima u izobilju.Nismo vidjeli ni jednog risa.Navodno je davne 1854 g. lugar Filip Ožbolt ubio zadnjeg risa.Čovjeku je valjda bilo jako dosadno,pa je ganjao zadnju životinju po planini.Do skloništa smo došli poslijepodne,u skloništu smo bili sat vremena i onda krenuli na vrh prekriven snjegom.Kada smo se vratili do auta ponovno nas je dobrano uhvatio mrak.

Kako je počelo, dobro je završilo.   Ocjena-vrlo dobar.                            FOTKE U GALERIJI SLIKA

Pogledajte zanimljive slike u galeriji koje su snimili Kruno i Mario ,a teksta sa izleta nema jer su još umorni.